srijeda, 14.02.2007.
..priChaM..
...kažem sebi..
to je to...
živi dalje...
ne misli na to...
na nju...
nije vrijedna...
samo sebi pogorshavam...
shvacham da
mogu bolje od toga...
ima tko me razumije...
zashto onda
ne idem dalje...
shta me sprijechava...
dali me strah...
ja to ne želim...
ne želim
da živim u proshlosti...
želim dalje...
želim uspjeh...
znam da to mogu...
imam volje...
samo mi treba
snage...
snage da uspijem...
da preživljavam...
uspijevam nekako...
snachi snage...
idem dalje...
bez nje...
uspijevam...
to mi je bilo
potrebno...
novi život...
- 22:44 -
utorak, 06.02.2007.
...razlog...
pitam se...
zbog chega...
zashto bash sada...
zashto nije rekla...
shto sam napravio...
zbog chega je tako razmishljala...
pitam se...
jel´ ona zna...
jel ona misli tako...
dali se pita isto shto i ja...
zashto mi ne želi rechi...
zashto shuti...
shto je potrebno da vratim njene rijechi...
rijechi pune samopouzdanja...
pune ljubavi...
pitam se...
- 22:27 -
četvrtak, 01.02.2007.
..ma shta ja znam...
...al ne razumijem ja ove blogove...za shta to služi uopche...ma shalim se,naravno...nisam valjda tolko glup...mislim,to josh neznam,al valjda che mi nadoch jednog dana to o tome kolko sam ja sam po sebi glup,iliti kakav sam idiot da mi je trebalo onda toliko vremena da skužim da sam glup...ma onda che da nastane cijela zbrka s tim...ja to nechu nisht razumijet...vjerujem da chu se pitati,zashto je ta glupavocha nastupila upravo u tom fakin trenutku...zashto nije doshla ranije ili prije pa da ju ja mogu nekako unishtit,ili ju urazumit da jednostavno sama od sebe nestane...jednostavno neznam...chudna je ta glupost..ta sama stvar glupost...pa to ljudi jednostavno ne razumiju...ne,nije da ne razumiju,vech neche da razumiju...a pitate se zashto..pa možda zato shto su glupi...ali oni to ne shvachaju (da su glupi) i onda to ne mogu razumjeti...al brijem da ih mi u potpunosti razumijemo...jer se mi nalazimo makar neshto iznad njih (neku ono kao,recimo stopu) i onda mi shvachamo u kakvom su oni stanju...e sad,pa zash im ne pomognemo...možda jer ne želimo...ili jer ne možemo...možda je to neizljechivo...i shta da mi onda radimo s tim...pa najjednostavnije da mi te ljude pustimo na miru i nek oni uživaju u svom predivnom svijetu mashte i zabave...al brijem da se oni vishe zabavljaju od onih ozbiljnijih ljudi koji samo briju po uredima i tak nechem...možda...neznam...možda naletim na taku neku osobu,ne ozbiljnu,pa ju priupitam kako joj je...kako se ona zabavlja...kako joj je živjeti u svom svijetu...jel ima cheg zanimljivog i tako svega po malo...ma uglavnom,kažem ja,ma neka....:)
- 20:50 -
utorak, 23.01.2007.
..razmishljanje...
…noć beskonačna…nikad da zora izađe na vidjelo, jer ne želi…želi da noć prevladava, boji se izaći, jer nema dovoljno snage da pobijedi noć, ali skupit che ona snagu pa che prevladat noch i onda che nam pokazat svoju ljepotu dana…svoju ljepotu svjetlosti, svjetlosti koja ispunjava svakom chovjeku njegovu dušu i srce…svjetlost koja chini chovjeka sretnim, što mu daje nadu za bolji život, što mu pomaže pokazati put uspjeha…ali znam da još neće svanuti, jer po vremenu, odnosno prema satu, josh je noch…a noch je daleka, a vrijeme beskonachno…zashto uopche i postoji vrijeme…zashto se orijentiramo po vremenu…zashto nam vrijeme predstavlja neku odrednicu u životu…bez vremena ne možemo….tako smo nauchili da vrijeme upravlja nama, umjesto da mi upravljamo vremenom, jer mi bi trebali biti mochniji od tog vremena…ljudi su previshe zaokupljeni vremenom, a uopche ni ne znaju shto je vrijeme….znaju da je vrijeme tok necheg, ali ne znaju da vrijeme zapravo ne postoji, da smo to sami MI koji prolazimo kroz to sve, a ne da vrijeme nama prolazi…jer život teche svojim tokom, tu je sada, bio je prije, a bit che i kasnije, uvijek je tu…mi ga živimo, ispunjavamo ga svim onim što želimo da uživamo u njemu, ali u tom nas ne smije nishta sprijechavati…život je tu da ga iskoristimo, jer ne živimo bez razloga, živimo za sebe…uživajmo u životu dok je tu, dajmo mu srechu i veselje…probudimo u drugima pozitivnu energiju i radost…budimo ono shto jesmo, radimo ono shto želimo, oslobodimo se…jer ako nechemo sad živjeti tako, kad chemo…najbolje je to napravit dok to umijemo, dok to znamo, dok to možemo, dok imamo želju za tim…jer ak sad to tak napravimo i taki postanemo, život che nam bit stalno ispunjen srechom i ljubavlju jer smo to nauchili raditi…nauchili smo biti ta druga osoba koja je puna optimistichnog razumijevanja prema svemu…živimo život dok to umijemo…
- 22:42 -